Biljni svijet | Biljni svijet

Smilje

primorsko smilje

Na mjestima na kojima rijetko koje drugo bilje uspijeva raste smilje—cvijeće koje nikada ne vene—čak ni nakon branja. Smilje (lat. Helichrysum italicum /Roth/G. Don fil.) je aromatično bilje koje samoniklo raste na sunčanim kamenjarima te suhim i pjeskovitim tlima. Pripada porodici Asteraceae (glavočike) u koju se ubrajaju i stolisnik, kamilica, neven, pelin, podbjel, rudbekija, maslačak itd. Uz ovu aromatičnu biljku vežu se brojni mitovi. Prema jednom od njih, grčki bog Apolon je prilikom ulaska u starogrčko svetište Delfe nosio tijaru od smilja kako bi njome podsjetio svijet na svoju besmrtnost. Smilje se spominje i u Homerovom epu. Naime, nakon što se grčki junak Odisej poslije brodoloma vratio na feničku obalu sreo je Nausikaju, prekrasnu kraljevu kći koja je svoju ljepotu dugovala čudesnom ulju od cvijeta koji nikada ne vene.

Saznaj više

Čaj od rujevine

Foto: PDPics/Pixabay

Rujevina se u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje bubrežnih bolesti i urinarnih infekcija te kod problema s prostatom, hemoroidima i čirom na želudcu, a za ublažavanje spomenutih tegoba najčešće se koristi čaj od rujevine. Ljudi za ovo drvo često koriste naziv ruj, međutim rujevina (lat. Cotinus coggygria Scop.) i ruj (Rhus typhina) nisu ista biljka. Čaj od rujevine najčešće se priprema od drveta spomenute biljke (negdje za to koriste i lišće), a ono se sakuplja u razdoblju od kasne jeseni pa do kraja veljače.

Saznaj više

Rujevina

Foto: Snežana Herba

Obična rujevina (lat. Cotinus coggygria Scop.) je listopadni grm ili stablo nižeg rasta koje pripada porodici Anacardiaceae (vonjače), u koju su svrstani i mango, pistacija te indijski orah. Iako ljudi to dosta pretražuju, osim latinskog naziva biljke i onog koji smo već spomenuli, na našem jeziku ne postoji drugi naziv za običnu rujevinu. Nazivi na stranim jezicima su: engleski jezik – smoke bush, smoke tree, elm-leaved sumac, european smoketree, venetian sumac; njemački jezik – Europäischer Perückenstrauch, Perückenbaum, Venezianischer Sumach.

Saznaj više

Goji bobice

Foto: ivabalk/Pixabay

Goji bobice su plodovi dvije vrste listopadnih grmolikih biljaka – Lycium barbarum L. i Lycium chinense koje su porijeklom iz Azije, točnije iz kineske pokrajine Ningxia Hui gdje rastu uz puteve i na rubovima šuma. U tradicionalnoj kineskoj, japanskoj i korejskoj medicini goji se već tisućama godina upotrebljava kao ljekovito bilje. U prošlosti su goji bobice nazivane “eliksirom mladosti”, a smatrali su ih i univerzalnim lijekom za bolesti probavnog, krvožilnog i mokraćnog sustava.

Popularnost goji bobica naglo je porasla početkom 21. stoljeća, a s porastom popularnosti rastao je i broj pretjeranih, nedokazanih tvrdnji o njihovim ljekovitim svojstvima. Neka ljekovita svojstva goji bobica su s vremenom ipak potvrđena znanstvenim istraživanjima i one su se našle na vrhu popisa supernamirnica te su prozvane “himalajskim čudom” i “crvenim dijamantima”. Zbog svog sastava i nutritivne vrijednosti nalaze se i na vrhu američke ljestvice ORAC koja mjeri antioksidativnu vrijednost namirnica.

Saznaj više

Tinktura od stolisnika

tinktura u tamnoj staklenoj bočici s pipetom, okružena zelenim listićima biljke stolisnik

Foto: monicore/Pixabay

Tinktura od stolisnika je samo jedan od prirodnih pripravaka koje možemo napraviti od ove biljke koja u sebi ujedinjuje brojna ljekovita svojstva. Stolisniku (lat. Achillea millefolium) su se kroz povijest pripisivala brojna magična svojstva i bio je dio raznih legendi. Prema jednoj od njih, grčki heroj Ahilej je tijekom Trojanskog rata koristio stolisnik za liječenje rana svojih vojnika.

Stari Grci su svježe listove ove biljke upotrebljavali za ublažavanje zubobolje, zaustavljanje krvarenja, snižavanje temperature, liječenje gastrointestinalnih tegoba i poboljšanje cirkulacije. Od stolisnika se nisu odvajali ni hajduci, koji su ga također koristili za liječenje rana pa je u narodu dobio naziv hajdučka trava ili hajdučica.

Saznaj više

Balzam (mast) od stolisnika

Balzam od stolisnika u jednoj staklenoj i dvije bijele keramičke posudice koje se nalaze na bijeloj podlozi

Foto: Marina Iskra

Stolisnik (lat. Achillea millefolium), poznat i pod nazivima hajdučka trava, kunica ili hajdučica, je ljekovita biljka koja se u narodnoj medicini koristi za liječenje niza zdravstvenih tegoba. Ima izrazito pozitivno djelovanje na razne kožne bolesti pa se od njega često radi domaća mast ili balzam.

Raste na osunčanim mjestima uz ceste, na livadama, poljima i u zapuštenim vrtovima. Neki nisu upoznati s njegovom ljekovitošću pa ga smatraju korovom. Stolisnik cvjeta od lipnja do rujna, a najbolje ga je sakupljati onda kada je u punom cvatu, i to po jakom suncu jer tada sadrži najveću količinu eteričnih ulja.

Saznaj više

Čaj od stolisnika

Stakleni čajnik i šalica ispunjeni čajem svijetlo zelene boje i staklena posuda s medom

Foto: Valeria Boltneva/Pexels

Čaj od stolisnika samo je jedan od ljekovitih pripravaka koje možemo dobiti od ove korisne biljke. Stolisnik (lat. Achillea millefolium L.) je u našim krajevima izrazito rasprostranjen i bila bi prava šteta ne iskoristiti sve blagodati koje pruža ova ljekovita biljka. Poznat je i pod nazivima kunica, hajdučka trava i hajdučica, a raste na osunčanim livadama, poljima, uz ceste i putove, ali i kao korov u zapuštenim vrtovima.

Saznaj više

Stolisnik (kunica)

ljekovito bilje stolisnik, bijeli cvjetovi stolisnika

Foto: Denis Radić Kresina

Stolisnik (lat. Achillea) je naziv za rod polugrmova i trajnica iz porodice Compositae ili Asteraceae (glavočike) kojoj pripadaju i smilje, pelin, kamilica, podbjel, itd. Biljke iz ovog roda prirodno rastu na području gotovo cijele Europe, u velikom dijelu Azije te u dijelovima Novog Zelanda, južne Australije i Sjeverne Amerike. Postoji više od 180 vrsta, a na našim prostorima se kao ljekovito bilje upotrebljava obični stolisnik, koji je poznat i pod nazivima hajdučka trava, hajdučica, kunica, petrovsko cvijeće, stolika, armanj, kostrijet, jutrocel, hrb, jezičac i sporiš. Nazivi na drugim jezicima su: engleski jezik – yarrow, njemački jezik – Gemeine Schafgarbe, talijanski jezik – millefoglio.

Saznaj više