Smilje

Na mjestima na kojima rijetko koje drugo bilje uspijeva raste smilje—cvijeće koje nikada ne vene—čak ni nakon branja. Smilje (lat. Helichrysum italicum /Roth/G. Don fil.) je aromatično bilje koje samoniklo raste na sunčanim kamenjarima te suhim i pjeskovitim tlima. Pripada porodici Asteraceae (glavočike) u koju se ubrajaju i stolisnik, kamilica, neven, pelin, podbjel, rudbekija, maslačak itd. Uz ovu aromatičnu biljku vežu se brojni mitovi. Prema jednom od njih, grčki bog Apolon je prilikom ulaska u starogrčko svetište Delfe nosio tijaru od smilja kako bi njome podsjetio svijet na svoju besmrtnost. Smilje se spominje i u Homerovom epu. Naime, nakon što se grčki junak Odisej poslije brodoloma vratio na feničku obalu sreo je Nausikaju, prekrasnu kraljevu kći koja je svoju ljepotu dugovala čudesnom ulju od cvijeta koji nikada ne vene.

Smilje se od davnina primjenjivalo u tradicionalnoj medicini, uglavnom kao dezinficijens i u obliku infuzije, a u posljednjih nekoliko godina je zbog visoke otkupne cijene biljnog materijala i eteričnog ulja koje se dobiva od ove biljke značajno porastao interes za komercijalnim uzgojem. Zbog toga i činjenice da nije zahtjevno za uzgoj, smilje je vrlo brzo postalo popularna kultura među uzgajivačima, no zbog hiperprodukcije i intenzivnog podizanja nasada na području Hrvatske i susjedne Bosne i Hercegovine, nakon nekog vremena je ipak došlo do značajnog pada otkupne cijene.

Vrste smilja

Rod Helichrysum je vrlo složen i postoje velike sličnosti među pojedinim vrstama pa se time mogu opravdati poteškoće s kojima su ljudi u prošlosti bili suočeni prilikom pokušaja preciznije identifikacije biljaka. Ranije se kod opisivanja ljekovitih svojstava biljaka rod Helichrysum tretirao kao cjelina, bez jasno definiranih specifičnih vrsta. Poznato je više od 600 vrsta smilja koje su rasprostranjene diljem svijeta, a na području Mediterana raste njih 25.

Vrste koje najčešće rastu uz Jadransku obalu su:

• pješčano smilje – Helichrysum arenarium,
• sredozemno ili primorsko smilje – Helichrysum italicum sin. Helichrysum angustifolium (s podvrstama H. italicum subsp. microphyllum i H. italicum subsp. italicum).

U poljoprivrednoj proizvodnji značajnu ulogu ima sredozemno ili primorsko smilje.

Izgled i slike smilja

Primorsko ili sredozemno smilje je višegodišnja grmolika biljka koja može doseći visinu od 60 cm i ima prepoznatljiv miris. Botanički naziv ovog aromatičnog i ljekovitog bilja potječe od grčkih riječi helios – sunce i chrysos – zlato, a nastao je zbog zlatnožute boje koju ima cvijet smilja. Biljka smilje razvija drvenaste i razgranate stabljike koje mogu biti polegnute ili uzdignute. One rastu iz drvenastog, vretenastog korijena koji prodire duboko u tlo. Listovi smilja su uski i duguljasti, imaju tupe vrhove i savinute rubove, a mogu biti dugi 1-3 cm. Svjetlozelene su do sive boje i prekriveni su sitnim bijelim dlačicama te imaju blagi okus po curryju.

Cvjetovi primorskog smilja su dvospolni, cjevasti i rastu skupljeni u žute cvjetne glavice koje se formiraju na vrhu stabljike, skupljene u štitasti cvat. Cvjetovi zadržavaju intenzivnu boju čak i nakon branja i sušenja pa se često koriste u cvjetnim aranžmanima. Primorsko ili sredozemno smilje cvjeta od travnja do srpnja. Cvjetovi sazrijevaju ubrzo nakon oplodnje, a plodovi su roške prekrivene bijelim sitnim žilama. Sjeme smilja je izduženo, jako sitno i tamne je boje. U 1 g sjemena nalazi se oko 3500 zrna.

Pješčano smilje je zeljasta trajnica koja može narasti do 30 cm u visinu, a raste na suhim livadama i pjeskovitim tlima. Razvija stabljiku koja je prekrivena bijelim dlačicama i na kojoj se nalaze ravni listovi. Donji listovi imaju eliptičan, a gornji linearan oblik i dlakavi su s obje strane. Cvjetovi pješčanog smilja mogu biti široki od 3-4 mm i rastu slobodno raspoređeni u cvjetnoj glavici. Cvatnja pješčanog smilja odvija se od lipnja do srpnja.

U narodu se za smilje koriste i nazivi bilobrada, cmilje i margiž. Nazivi za smilje na drugim jezicima su: engleski jezik – everlasting, immortelle, curry plant; njemački jezik – Italienische Imortelle, Italienische Strohblume, Currykraut, talijanski jezik – elicriso italiano.

Gdje raste smilje?

Sredozemno ili primorsko smilje samoniklo raste u Bosni i Hercegovini, Hrvatskoj, Grčkoj, Italiji, Cipru, Albaniji, Francuskoj, Španjolskoj, Maroku i Alžiru, ali i na području Male Azije te sjeverozapadne Afrike. U Hrvatskoj je rasprostranjeno na otocima i uz obalni pojas. Zbog svog se dekorativnog izgleda sve češće uzgaja kao ukrasno bilje u kontinentalnim dijelovima Hrvatske.

Smilje pripada kategoriji zaštićenih biljaka i za njegovo je skupljanje potrebno ishoditi odgovarajuću dozvolu od Ministarstva zaštite okoliša i prirode. Dozvolu je moguće dobiti samo za one lokacije na kojima biljne vrste koje se namjeravaju sakupljati nisu ugrožene. Maksimalna količina koju je dozvoljeno uzeti prilikom sakupljanja su dvije trećine biljnog fonda, a kako se ne bi ugrozilo prirodno stanište smilja zabranjeno je vaditi biljke zajedno s korijenom, umjesto toga ih treba rezati iznad zadebljalog baznog dijela.

Kemijski sastav smilja

Primorsko ili sredozemno smilje u sebi sadrži veliki broj spojeva, ali mali postotak eteričnog ulja (0,05 – 1,3%). U cvijetu smilja detektirano je 177 spojeva – monoterpenski, neterpenski i sesquiterpenski spojevi te njihovi alkoholi, oksidi, esteri, ugljikovodici i karbonilni spojevi. U eteričnom ulju smilja najzastupljeniji su sljedeći spojevi:

• ɑ-pinen (8,76 – 27,23%)
• 2-metilcikloheksil-pentanoat (7,81 – 15,76%)
• neril-acetat (5,75 – 20,79%)
• ɑ-cedren (5,35 – 13,62%)
• kariofilen (3,4 – 6,73%)
• limonen (3,01 – 6,18%)
• nerol (1,74 – 5,47%)^[1]Rajić. M, Bilić. M, Aladić. K, Šimunović. D, Pavlović. T, Jakić S. Od tradicionalne uporabe do znanstvenog značaja: Cvijet smilja, Glasnik zaštite bilja, 2015.

Ljekovitost i upotreba smilja

Smilje su antički grčki i rimski pjesnici u svojim djelima spominjali kao snažan eliksir koji regenerira oštećenu kožu, a ono i danas ima važnu ulogu u tradicionalnoj medicini zemalja s područja Mediterana. Cvjetovi i listovi ove biljke se u narodnoj medicini upotrebljavaju kod zdravstvenih tegoba povezanih s alergijom, prehladom i kašljem, kao i kod jetrenih, kožnih i žučnih oboljenja.

Osim vrste Helichrysum italicum, koristile su se i druge vrste smilja pa su se tako u španjolskoj narodnoj medicini urološki problemi, problemi probavnog sustava i zubobolja liječili vrstom H. stoechas koja posjeduje zacjeljujuća i protuupalna svojstva. Na području srednje Europe koristile su se vrste H. Graveolens, koja se koristila kao diuretik, za zacjeljivanje rana i kontrolu šećerne bolesti, te H. arenarium koja posjeduje spazmolitička, koleretička i antiseptička svojstva.

Unatoč tome što je smilje pogodno za primjenu kod raznih bolesti, ono se najčešće koristi u kozmetičkoj industriji za izradu pripravaka protiv bora, hiperpigmentacijskih mrlja i ostalih znakova starenja kože. Znanstveno je dokazano da smilje ima ogroman antioksidativni potencijal te da posjeduje snažna zaštitna svojstva. Pomaže u borbi protiv slobodnih radikala, poboljšava mikrocirkulaciju, potiče proizvodnju kolagena te ima pročišćavajuće i antiseptičko djelovanje.

Smilje za kožu

Smilju, točnije njegovom eteričnom ulju, pripisuju se gotovo čudesna svojstva kada je u pitanju njega kože. Pomaže bržem zacjeljivanju oštećenja i rana na koži, a najčešće se koristi u proizvodima za borbu protiv bora, mrlja i ostalih znakova starenja kože. Istraživanje provedeno u Francuskoj pokazalo je da smilje ublažava naboranost kože i dubinske bore te da ima iznimno jak antioksidativni učinak.

Njegova zaštitna uloga odnosi se na sljedeće:

• poboljšava mikrocirkulaciju i detoksikaciju kože,
• potiče proizvodnju kolagena,
• djeluje protiv slobodnih radikala,
• potiče promjene u tkivu,
• ima antiseptičko djelovanje i pročišćuje kože.

S obzirom na to da je popularnost smilja u posljednjih nekoliko godina iznimno porasla, ono je danas sastojak raznih proizvoda za njegu lica i tijela, poput tonika, losiona, krema protiv bora, seruma itd.

Smilje za kosu

Osim za njegu kože, smilje se može koristiti i za njegu kose, a u tu se svrhu uglavnom koriste hidrolat i eterično ulje. Hidrolat ili cvjetna vodica od smilja koristi se tako da se nanese na opranu i ručnikom prosušenu kosu, dok se eterično ulje miješa s nekim drugim uljima. Primjerice, za brži rast kose može se koristiti mješavina kokosovog i ricinusovog ulja s par kapi eteričnog ulja smilja. Dobivena mješavina se nanosi na tjeme nekoliko sati prije pranja kose, a postupak se ponavlja dva puta tjedno.

Ulje od smilja

Eterično ulje od smilja ima jako složen kemijski sastav s velikim brojem sličnih fizikalno – kemijskih svojstava i spojeva slične strukture pa ih je zbog toga teško identificirati. Ulje je blijedo žute boje i ima slojevit, pomalo sladak i intenzivan parfemski miris. Točan kemijski sastav eteričnog ulja smilja ovisi o nekoliko čimbenika, odnosno o lokaciji na kojoj je bilje raslo i o tome u kojoj je vegetativnoj fazi razvoja skupljano.

Ulje smilja ima širok spektar djelovanja, od ljekovitog do kozmetičkog, i jedno je od najcjenjenijih eteričnih ulja u svijetu. Posjeduje antivirusno, antibakterijsko i protuupalno djelovanje, stoga pomaže kod bakterijskih infekcija i upala, reumatoidnog artritisa, astme, bronhitisa, gripe, prehlade i groznice. Djelotvorno je i kod tromboze, ispucalih kapilara i ostalih problema s krvožilnim sustavom.^[2]Rajić. M, Bilić. M, Aladić. K, Šimunović. D, Pavlović. T, Jakić S. Od tradicionalne uporabe do znanstvenog značaja: Cvijet smilja, Glasnik zaštite bilja, 2015.

Eterično ulje od smilja također stimulira rad limfnog sustava i pomaže kod smanjenja limfnih edema koji nastaju uslijed nakupljanja limfne tekućine pod kožom, a pomaže i bržem zacjeljivanju tkiva od hematoma koji se javljaju nakon operacija. Međutim, kada je u pitanju primjena ulja od smilja, ono se u najvećoj mjeri koristi pri izradi kozmetičkih preparata koji se koriste za borbu protiv ožiljaka, mrlja, sitnih bora i drugih nepravilnosti na koži.

Macerat smilja

Za pripremu macerata koriste se samo cvjetovi smilja, a ne cijela biljka. Macerat je potrebno izraditi odmah isti dan nakon branja, odnosno od potpuno svježih cvjetova smilja. Postupak maceriranja traje 3-4 tjedna, pri čemu je potrebno potopiti cvjetove u neko od biljnih ulja.

Melem ili balzam od smilja

Balzam od smilja pomaže u zacjeljivanju ožiljaka i smanjuje svrbež tijekom zarastanja rana. Obnavlja, učvršćuje i pomlađuje kožu te potiče proizvodnju kolagena. Ima protuupalno djelovanje, umiruje nadraženu kožu i djeluje kao antioksidans. Balzam ili melem od smilja također se zbog svojih antibakterijskih svojstava koristi i u borbi protiv akni, ali i kod sportskih ozljeda, modrica i hematoma.

Hidrolat (cvjetna vodica) od smilja

Hidrolat ili cvjetna vodica od smilja je nusprodukt koji nastaje tijekom procesa destilacije cvjetova smilja, a zbog svog je intenzivnog, ali ugodnog mirisa iznimno cijenjen u kozmetičkoj industriji. Hidrolati najbolje kvalitete dobiveni su od organskog, ekološki uzgojenog bilja, bez dodataka kao što su konzervansi i alkohol.

Djelovanje hidrolata od smilja

Hidrolat od smilja ima niz pozitivnih djelovanja: sprječava zgrušavanje krvi, smanjuje upalne procese, sprječava i usporava razvoj bakterija, dobar je za ublažavanje bolova, razrjeđuje sluz i potiče iskašljavanje, sprječava razvoj gljivica koje mogu dovesti do infekcije i iritacija na koži, ima umirujući učinak na cijeli organizam, a zbog svog je regenerirajućeg djelovanja odličan u borbi protiv starenja i pomaže bržem zacjeljivanju rana.

Smilje poboljšava krvotok i pomaže kod regeneracije kože pa se korištenje hidrolata od ove biljke posebno preporučuje osobama koje imaju staru, osjetljivu ili suhu kožu.

Upotreba hidrolata od smilja

Hidrolat od smilja ima višestruku primjenu, može se koristiti za njegu suhe kose jer hidratizira kosu i pruža joj sjaj. Također se koristi i kao tonik za lice i odstranjivač šminke. Za odstranjivanje šminke potrebno je poprskati lice hidrolatom i nježnim pokretima pomoću blazinice ukloniti ostatke šminke, a ako ga želite koristiti kao tonik, poprskajte njime lice ujutro prije nanošenja kreme i noću nakon što očistite lice.

Ako imate problema s natečenim očima, možete nanijeti hidrolat smilja na blazinice i pokriti njima oči 10 – 15 minuta. Ovaj postupak je potrebno ponavljati svakodnevno. Cvjetna voda od smilja može se koristiti i za ublažavanje problema kao što su upalni procesi i iritacije na koži, dovoljno je poprskati nadraženo područje i ostaviti da se osuši, a postupak se ponavlja po potrebi.

Još jedna primjena ovog proizvoda od smilja je i u obliku kompresa. Komprese se pripremaju tako da se čisti ručnik ili oblog potopi u toplu vodu, a zatim se ocijedi, poprska hidrolatom pa nanese na natečeno ili nadraženo područje.

S obzirom na to da hrani i vlaži osjetljivu, suhu i oštećenu kožu, cvjetna vodica od smilja je dobra za ublažavanje opeklina bilo koje vrste, osobito onih koje su nastale od sunca. Budući da ubrzava zacjeljivanje rana i raznih drugih oštećenja koja nastaju na koži, cvjetnu vodicu od smilja možete koristiti i ako ste zadobili hematome nakon kirurškog zahvata, imate masnice koje su nastale kao posljedica udarca ili razne vrste rana.

Kako napraviti hidrolat smilja?

Kao što je već spomenuto, hidrolat smilja je nusprodukt koji nastaje destilacijom biljnog materijala tijekom proizvodnje eteričnog ulja, a s obzirom na to da ovaj postupak nije tako jednostavan i potrebno ga je obaviti u kontroliranim uvjetima kako bi se dobili proizvodi visoke kvalitete, bolje je kupiti hidrolat od provjerenih proizvođača nego ga pokušavati samostalno proizvesti ako za to ne postoje odgovarajući uvjeti.

Čaj od smilja

Čaj od smilja koristi se za ublažavanje raznih unutarnjih tegoba, ali i za alergije i kožne bolesti poput psorijaze, ekcema i drugih kožnih upala. U narodu se ovom čaju pripisuje ljekovitost u sljedećim slučajevima:

• dugotrajni kašalj i bolesti dišnih organa
• reumatske tegobe
• glavobolje
• loša probava

Osim toga, potiče lučenje enzima gušterače, čisti i regenerira jetru, jača stvaranje probavnih sokova u želucu te stimulira i olakšava lučenje žuči.

Preporučuje se piti tri šalice čaja od smilja dnevno. Za jednu šalicu potreban je 1 g cvijeta smilja i 2-3 dl kipuće vode. Čaj od smilja priprema se tako da se cvijet prelije kipućom vodom, a potom ostavi da odstoji poklopljeno 5 do 10 minuta. Potrebno je povremeno promiješati čaj i na koncu ga procijediti.

Trudnicama, dojiljama i osobama sa žučnim kamencom ne preporučuje se konzumacija ovog čaja.

Smilje u kuhinji

Smilje se može koristiti i kao začin u varivima. S obzirom na to da ima gorak okus, ne konzumira se nego se vadi prije jela. Poput kadulje, ružmarina, vrijeska, lavande, smilje je također dobra medonosna biljka, a sortni med od smilja ima aromatičan okus i tamniju boju.

Nuspojave smilja

Pravilnom upotrebom proizvoda od smilja ne bi trebalo doći do pojave bilo kakvih nuspojava. Osobe koje imaju problem s pretjeranim krvarenjem trebale bi se posavjetovati s liječnikom prije upotrebe bilo kojeg proizvoda od smilja, a eterično ulje smilja bi trebale izbjegavati trudnice, kronični bolesnici i osobe koje boluju od epilepsije te bolesti srca, jetre i želuca.

Uzgoj smilja

Prirodna staništa smilja su siromašna mjesta poput kamenjara i klisura gdje se nalaze tek male količine zemlje, pa se već iz toga da zaključiti da smilje nije zahtjevno za uzgoj. Nema posebne potrebe kada su u pitanju vrsta tla, prihrana i zaštita, a idealna je biljna kultura za ekološku poljoprivrednu proizvodnju. Ovo aromatično bilje dobro podnosi visoke ljetne temperature i potrebno mu je jako puno sunca, no može podnijeti i hladnije zime.

Kako razmnožiti smilje?

Smilje se može razmnožavati generativno (sjemenom), vegetativno (reznicama) i dijeljenjem busena. Sjeme smilja je jako sitno, ima klijavost od oko 50% i ne preporučuje se sijati ga izravno. Zbog toga je potrebno uzgojiti kvalitetne presadnice, a one se proizvode u hladnim lijehama tijekom ljetnih mjeseci.

Proizvodnja presadnica iz sjemena

Sjeme smilja je najbolje posaditi krajem lipnja ili početkom srpnja na tlo koje je dobro usitnjeno, plodno i bez korova. Ako je to potrebno, tlo se može pognojiti zrelim stajskim gnojivom. Sjetva sjemena smilja obavlja se ručno i važno je da se prilikom toga sjeme ravnomjerno rasporedi po površini tla. Na površini od jednog kvadratnog metra moguće je proizvesti do 400 presadnica, za što je otprilike potrebno oko 0,5 g sjemena.

Nakon sjetve je potrebno povaljati tlo valjkom i zasjeniti klijalište. Lijehu treba redovito zalijevati, ali tek četvrti ili peti dan nakon sjetve. Mlade biljke bi u optimalnim uvjetima trebale niknuti nakon 10-14 dana. Zasjena se uklanja s lijeha onda kada biljke razviju drugi par listova. Potrebno ih je i dalje redovito zalijevati, a važno je i redovito plijeviti lijehu kako ne bi došlo do razvoja korova. Presadnice koje se uzgajaju iz sjemena mogu se posaditi na stalno mjesto 90 dana nakon sjetve sjemena.

Sjeme se može posijati i u kontejnere od stiropora koje je potrebno ispuniti rahlom zemljom. Nakon sjetve je potrebno držati kontejnere na tamnom i hladnom mjestu sve dok biljke ne proklijaju, a potom ih iznijeti na sunce.

Proizvodnja presadnica iz reznica

Za proizvodnju presadnica smilja iz reznica potrebno je imati zaštićen prostor, a ovaj proces traje četiri do pet tjedana. Reznice se uzimaju tako da se izboji koji imaju odrvenjeli bazni dio režu na dužinu od oko 6 cm i na vrhu se ostavljaju samo četiri lista. Ostale listove treba ukloniti s reznice kako bi biljka imala dovoljno energije za stvaranje korijena. Nakon uzimanja reznice s matične biljke potrebno je napraviti kosi rez na baznom dijelu i zatim staviti reznicu u pripremljeni supstrat. Reznicama je nakon toga potrebno osigurati dovoljno vlage i svjetlosti, s tim da ne bi trebale biti izložene prejakom sunčevom zračenju.

Kako se sadi smilje?

Proizvedene presadnice smilja uglavnom se sade na stalno mjesto tijekom jesenskih mjeseci, najbolje u listopadu. Sadnju je moguće obaviti i tijekom proljeća, odnosno u ožujku ili najkasnije u prvom dijelu travnja. Ako se smilje planira uzgajati na području gdje su zime oštre i hladne, bolje je pričekati sa sadnjom do proljeća.

Sadnice se sade u redove, tako da između svakog reda postoji 50 do 70 cm razmaka, dok bi razmak između biljaka u samom redu trebao iznositi oko 40 cm. Smilje se na manjim površinama sadi ručno, a na većim pomoću sadilica.

Za uzgoj smilja pogodna su laka i propusna karbonatna tla, ali isto tako uspijeva i na dubokim i plodnim tlima. Preporučuje se izbjegavati uzgoj na kiselim, vlažnim i teškim tlima jer u njima dolazi do propadanja korijena. Budući da se radi o trajnoj biljci, smilje je moguće uzgajati u periodu od pet do osam godina. Ako će se sadnja obavljati na zemljištu na kojem su prethodno uzgajane neke druge kulture, treba imati na umu da je nasade smilja najbolje podizati na tlima na kojima su rasle okopavine, strne žitarice i leguminoze, jer ove kulture iza sebe ostavljaju tlo bez korova. Ako se pak planira podizanje nasada na zemljištu koje je prekriveno višegodišnjim korovima, tlo u ljetnim mjesecima treba nekoliko puta plitko uzorati, a zatim u jesen obaviti još jedno oranje na dubini od 30 cm. ^[3]Kolak I: Proizvodnja ljekovitog bilja, specijalni dio. Skripta, Pučko otvoreno učilište, Samobor, 2013.

Održavanje nasada

Iako smilje nema značajnu potrebu za vlagom, potrebno je zalijevati tek podignuti nasad i tijekom početne faze rasta biljaka. Kako bi se spriječila pojava korova, potrebno je obavljati međurednu kultivaciju, a u fazi vegetacije nasad smilja treba okopavati 2 do 3 puta, osobito tijekom prve uzgojne godine. Kasnije se stariji nasadi kultiviraju uglavnom dva puta u sezoni.

S obzirom na to u koje svrhe se smilje sadi i uzgaja najbolje bi bilo uzgajati ga na ekološki način, što znači da upotreba mineralnih gnojiva za prihranu ne dolazi u obzir. Umjesto toga se koriste gnojiva koja je dopušteno koristiti u ekološkoj proizvodnji.

Bolesti i štetnici

Ovo aromatično bilje zbog svog intenzivnog mirisa ima repelentno i insekticidno djelovanje, no kod mlađih biljaka ne postoji dovoljno velika količina eteričnog ulja od kojeg zapravo dolazi miris, pa su one sklone napadima štetnika poput lisnog minera, štitastih ušiju, štitastog moljca, lisnih ušiju i kalifornijskog tripsa.

Ako dođe do pojave lisnih minera ili kalifornijskog tripsa protiv njih se možemo boriti ekološkim pripravkom na bazi papra i ljute paprike, a za zaštitu smilja od lisnih ušiju mogu se koristiti pripravci na bazi luka, koprive i pelina.

Nasade smilja mogu napasti i gljivične bolesti, a jedna od njih je siva plijesan (Botrytis sp.). Ako dođe do pojave ove bolesti, zaražene dijelove biljaka treba redovito uklanjati i kurativno primjenjivati pripravke na bazi preslice i luka. ^[4]Dudaš. S. Aromatično i ljekovito bilje, Skripta. Veleučilište u Rijeci, 2017.

Berba smilja

Mladi nasadi smilja ne daju značajnije prinose pa proizvodnja postaje opravdana tek poslije treće uzgojne godine. Kako bi se u narednim sezonama potaknulo bujanje biljaka i osnažio kvalitet nasada, u prvoj godini uzgoja treba ojačati bazni dio grmova, a to se postiže orezivanjem.

Ako se smilje uzgaja za proizvodnju eteričnog ulja, berba se obavlja onda kada su biljke u fazi pune cvatnje jer je koncentracija eteričnog ulja u njima tada najveća. Za proizvodnju ulja, uz cvjetove, mogu se koristiti i stabljike. Optimalno vrijeme za berbu je onda kada je otvoreno barem 50% cvjetova, a berbu je moguće obaviti dva puta. Prva berba se obavlja u razdoblju između 15.6 i 15.8., a druga između 1.10. i 15.12.

Kod smilja koje se uzgaja za proizvodnju cvijeta, berba se obavlja onda kada je otvorena trećina cvjetova jer je boja tada najintenzivnija. Smilje se bere tako da se biljke režu iznad prvih listova, odnosno iznad odrvenjelih baznih dijelova grmova. Ako se biljke odrežu niže od toga, ubuduće bi mogle prestati rasti.

Na manjim površinama smilje se bere, tj. kosi ručno, dok se veći nasadi kose specijaliziranim ili prilagođenim strojevima. Prinos ovisi o starosti nasada i uvjetima u kojima se smilje uzgaja. U prvoj godini uzgoja od jedne sadnice je u prosjeku moguće dobiti od 70 do 150 g smilja, u drugoj godini 200 do 400 g, a u trećoj godini uzgoja, kada se sadnice razviju do kraja i daju maksimalnu količinu, moguće je dobiti od 500 do 800 g smilja.

Sušenje i skladištenje smilja

Smilje se može sušiti na dva načina, prirodno ili u sušarama. Manje količine smilja suše se na prirodan način tako da se ubrano bilje rasporedi u tankome sloju na mreže s drvenim okvirom. U prostoriji u kojoj se suši treba osigurati dobru cirkulaciju zraka i paziti da smilje nije izloženo izravnoj sunčevoj svjetlosti i da do njega ne mogu doći ptice i životinje. Tijekom sušenja ga ne treba miješati ni okretati, a posebno je važno da sloj bilja ne bude debeo jer bi u tom slučaju moglo doći do samozapaljenja ili truljenja.

Veće količine smilja suše se u sušarama, ovakav način sušenja je brži od prirodnog i obavlja se pri temperaturi od 35 do 40°C. Veće količine osušenog smilja se do prodaje ili korištenja čuvaju na čistom i suhom mjestu. Smilje iz ekološkog uzgoja skladišti se u posebnim prostorima koji su prethodno prekontrolirani od strane kontrolnog tijela ekološke proizvodnje.

Smilje koje se uzgaja za proizvodnju eteričnog ulja ne skladišti se na duže vrijeme zbog toga što koncentracija eteričnog ulja nakon branja ubrzano opada pa je cvjetove potrebno destilirati vodenom parom u roku od 24 sata nakon branja.

Kako se destilira smilje?

Uslijed duljeg stajanja smilja može doći do truljenja i pada kvalitete prinosa, zato je destilaciju potrebno obaviti u što kraćem roku, odnosno unutar 24 sata nakon branja, kako smo već prethodno spomenuli. Da bi se dobio jedan kilogram destilata eteričnog ulja potrebno je 800-900 kg svježeg smilja.

Kod ekološke proizvodnje smilja svaki proces destilacije potrebno je prijaviti kontrolnom tijelu ekološke proizvodnje kako bi se provela kontrola destilerije. Smilje se destilira vodenom parom u destilacijskim kotlovima tako da se biljke spreme na perforiranu podlogu kroz koju će se tijekom zagrijavanja vode oslobađati vodena para. Para ekstrahira eterično ulje smilja koje se potom zajedno s njom slijeva u kondenzator. Voda i eterično ulje se dekantiraju u odvojenoj posudi u kojoj se ulje izdvaja na površini vode jer je lakše.^[5]Smilje. Savjetodavna.hr (12.03.2021.)