Ljekovito bilje se u narodnoj medicini koristi već tisućama godina, o čemu svjedoče i zapisi koje su iza sebe ostavile drevne civilizacije. Ljudi su u početku tražili i konzumirali različite biljke prvenstveno kako bi se prehranili, a s vremenom su uvidjeli njihovu ljekovitost i shvatili da ih mogu koristiti za ublažavanje bolova i liječenje raznih tegoba.
Vrijednost ljekovitog bilja leži u djelatnim tvarima kao što su alkaloidi, eterična ulja, glikozidi, saponini, treslovina, smole, sluz itd., zbog čega se ono često primjenjuje u narodnoj medicini, ali učestalost primjene u službenoj medicini je nešto drugačija. S obzirom na to da se kemijski sastav ljekovitog bilja može znatno promijeniti nakon branja, sušenja i kombiniranja s različitim otapalima, i teško je sasvim precizno odrediti točnu koncentraciju djelotvornih sastojaka, službena medicina se još uvijek bavi ispitivanjem ljekovitosti pojedinih biljaka i one se uglavnom ne koriste samostalno kao lijek, ali se iz njih izdvajaju standardizirane ljekovite tvari.
S razvojem farmaceutske industrije ljekovito bilje je izgubilo značaj kakav je nekada imalo u medicinskoj primjeni, ali unatoč tome i dalje ima bitnu ulogu u ublažavanju simptoma bolesti i raznih zdravstvenih poremećaja te u liječenju lakših bolesti gdje je upotreba biljnih ljekovitih pripravaka sigurna (kašalj, prehlada, iscrpljenost, reumatske tegobe, želučane tegobe, nesanica, zatvor i sl.).
Ako bismo išli napraviti grubu podjelu ljekovitog bilja, mogli bismo ga podijeliti na sljedeći način.
Domaće ljekovito bilje
U domaće ljekovito bilje ubrajaju se sve biljke koje samoniklo rastu na području Hrvatske, a većina njih je zastupljena i na području susjednih zemalja poput Bosne i Hercegovine i Srbije. U Hrvatskoj mnoštvo samoniklih ljekovitih biljaka raste na području Dalmacije (gospina trava, smilje, pelin, ružmarin, kadulja, divizma i sl.), ali i na travnjacima i u šumama kontinentalnih dijelova zemlje (bazga, čuvarkuća, gavez, rosopas, rujevina, vrbovica).
Popis domaćeg ljekovitog bilja, opis biljaka, slike, ljekovita svojstva i sve ostale važe informacije o biljkama možete pronaći u kategoriji domaće bilje.
Egzotično ljekovito bilje
Pod egzotično ljekovito bilje svrstali bismo sve biljke koje su porijeklom iz drugih zemalja i ne rastu samoniklo na našim područjima. Neke od njih je moguće uzgajati i u klimatskim uvjetima koji prevladavaju kod nas (đumbir, kajenska paprika, limunska trava) dok do drugih možemo doći jedino kupovinom pripravaka koji su nastali od njih (acai, amla, gotu kola).
Popis egzotičnog ljekovitog bilja, opis biljaka, slike, ljekovita svojstva i sve ostale važe informacije možete pronaći u kategoriji egzotično bilje.
I egzotično i domaće ljekovito bilje možemo upotrebljavati na razne načine: u obliku sirupa, čaja, balzama ili masti, tinktura, macerata, praha, kapsula itd., a ovo su neki od pripravaka koji se kod nas najčešće spravljaju i koriste.
Ljekoviti čajevi
Čaj je najčešći pripravak od ljekovitog bilja i možemo ga pripremati na više načina, ovisno o tome koji dio biljke koristimo, koje aktivne tvari biljka sadrži i koji učinak želimo postići konzumacijom. U skladu s tim, čajeve možemo pripremati kao naljev, provarak, uvarak (dekokt) i oparak (infuz).
Naljev se priprema tako da se odabrana droga prelije hladnom vodom, promiješa i ostavi 5-6 sati, a na ovaj se način najčešće koriste biljke koje sadrže sluzi i druge sastojke koji su osjetljivi na toplinu.
Provarak je način pripravljanja čaja od biljaka iz kojih je teško ekstrahirati ljekovite tvari ili sadrže termostabilne spojeve. Biljna droga se u ovom slučaju stavlja u hladnu vodu i kuha na laganoj vatri otprilike 10-15 minuta.
Uvarak ili dektokt priprema se tako da se suho ljekovito bilje stavi u hladnu vodu, promiješa i lagano zagrije do vrenja, a zatim skloni s topline i ostavi poklopljeno još 10 minuta.
Većina čajeva od ljekovitog bilja se ipak priprema kao oparak ili infuz. To se uglavnom čini tako da se suhe ili svježe usitnjene biljke preliju s kipućom vodom, promiješaju, poklope i 10 minuta nakon toga procijede. Na ovakav način se priprema čaj od osjetljivijih dijelova biljaka, kao što su list i cvijet, te on onih koje sadrže lako hlapljive ili pak termolabilne tvari.
Tinkture od ljekovitog bilja
Tinkture od ljekovitog bilja se već stoljećima koriste za ublažavanje raznih zdravstvenih tegoba. Radi se o tekućim biljnim preparatima, odnosno alkoholnim ekstraktima iz ljekovitih biljaka koji se mogu konzumirati samostalno ili kao dodatak hrani i piću.
Tinkture se mogu pripremati od suhih i svježih biljaka, a kao ekstrakcijsko sredstvo koristi se alkohol. Alkohol ima prednost kao otapalo jer se u manjem volumenu može otopiti veća količina aktivnih tvari, a i mnoge ljekovite tvari se lakše otapaju u njemu nego u vodi.
Pripravci koji su namijenjeni tržištu moraju biti pripremljeie s točno određenim udjelima vode, etanola i biljaka, dok se kod izrade domaćih tinktura manje pazi na to i umjesto pročišćenog etanola se ponekad koriste domaće rakije i vina.
Masti od ljekovitog bilja
Ljekovite masti se uglavnom koriste za zaštitu kože od vanjskih utjecaja i isušivanja te za tretiranje bolesne ili nadražene kože i sluznice. Mogu se pripremati od svježih ili suhih ljekovitih biljaka, a proces pripreme je sasvim jednostavan. Uglavnom se rade tako da se svježi ili suhi dijelovi odabrane biljke, ili mješavina više biljaka, potope se u neko od ulja i zagrijavaju na laganoj vatri nekoliko minuta. Nakon toga se uklone s izvora topline, ostave preko noći pa ujutro zagriju i procijede.
Potražnja za ljekovitim biljem sve više raste jer se ono, osim u već spomenute svrhe, koristi i kao začin u prehrambenoj industriji te kao sirovina pri proizvodnji različitih kozmetičkih proizvoda.
Foto: gate74, congerdesign, silviarita, Mareefe/Pixabay
Ljekovito bilje