Rujevina

Foto: Snežana Herba

Obična rujevina (lat. Cotinus coggygria Scop.) je listopadni grm ili stablo nižeg rasta koje pripada porodici Anacardiaceae (vonjače), u koju su svrstani i mango, pistacija te indijski orah. Iako ljudi to dosta pretražuju, osim latinskog naziva biljke i onog koji smo već spomenuli, na našem jeziku ne postoji drugi naziv za običnu rujevinu. Nazivi na stranim jezicima su: engleski jezik – smoke bush, smoke tree, elm-leaved sumac, european smoketree, venetian sumac; njemački jezik – Europäischer Perückenstrauch, Perückenbaum, Venezianischer Sumach.

Prirodna staništa rujevine su južna Europa te središnja i zapadna Azija. Raste na područjima do 1600 metara nadmorske visine, u šikarama i listopadnim šumama, a odgovaraju joj suha tla i sunčane do polusunčane pozicije. Tijekom godina su razvijeni brojni kultivari rujevine, pa tako postoje i oni ukrasni koji se zbog svojih dekorativnih svojstava sade u parkovima i vrtovima. Za razliku od obične rujevine, ukrasni kultivari ne posjeduju nikakva ljekovita svojstva.

Biljka rujevina se u narodnoj medicini upotrebljava za liječenje parodontoze, čira na želucu, hemoroida, problema s prostatom, bubrezima, mokraćnim mjehurom, znojenjem i gubitkom kose. U Srbiji se dekokt od kore drveta rujevine primjenjuje i kod liječenja raka  ^[1] , a u kineskoj narodnoj medicini se osušeni listovi i grančice rujevine koriste kao antipiretik (za snižavanje povišene tjelesne temperature), dok se sirup od rujevine koristi za jačanje imuniteta te za povećavanje protoka žuči i zaštitu jetre od kemijskih oštećenja. Važno je naglasiti da rujevina i ruj (lat. Rhus typhina) nisu ista biljka i da u skladu s tim nemaju jednaka svojstva niti se mogu koristiti na isti način.

Kako izgleda drvo rujevine? (Opis i slike)

Obična rujevina je spororastuće stablo koje može biti visoko do 5 metara i ima dobro razgranat korijenov sustav koji prodire u zemlju do 1,5 metar dubine. Stablo je prekriveno korom koja je u početku glatka i zelena, a starenjem postane prekrivena ljuskama i poprimi sivocrvenu ili sivosmeđu nijansu.

Listovi rujevine su jednostavni i naizmjenično poredani, jajolikog su oblika i rastu na peteljkama koje dužine do 4 cm. Imaju cjelovite rubove i na licu su svijetlozelene zelene boje, a u jesen postaju crveni.

Rujevina ima sitne cvjetove koji rastu na vrhovima grančica, skupljeni u guste metličaste cvatove koji mogu biti dugi do 20 mm. Cvatnja se odvija tijekom svibnja i lipnja, a peteljke neplodnih cvjetova poslije cvatnje postanu dlakave i nešto dulje. Plod rujevine je plosnata suha koštunica bubrežastog oblika i crvene boje. Duga je od 3 do 5 mm, a u unutar nje se nalazi tvrdo sjemenje sivosmeđe boje. Plod dozrijeva tijekom srpnja i kolovoza.

Foto: Snežana Herba

Foto: Snežana Herba

Rujevina se može uzgajati kod nas, a odgovaraju joj siromašna pjeskovita i vapnenasta tla. Međutim, isto tako će rasti i na bilo kojoj drugoj vrsti tla, sve dok ono nije previše vlažno i dok se drvo nalazi na sunčanom položaju. Drvo koje se koristi za izradu pripravaka može se sakupljati od kasne jeseni do kraja veljače.

Postoji sedam priznatih vrsta rujevine:

• Cotinus carranzae
• Cotinus chiangii
• Cotinus cogiggryia
• Cotinus kanaka
• Cotinus nanus
• Cotinus obovatus
• Cotinus szechuanensis.

Kemijski sastav rujevine

Stabljike rujevine sadrže flavonoid miricetin koji ima protuupalno djelovanje, dok središnji dio drva sadrži flavonoide fizetin, kvercetin, taksifolin, butin i sulfuretin. Cvjetovi, listovi i mladi izboji ove biljke sadrže galnu kiselinu koja posjeduje antiviralna i antifungalna svojstva te se često koristi u farmaceutskoj industriji.

Ekstrakt rujevine sadrži fenolne kiseline od kojih je u većoj mjeri zastupljena ružmarinska kiselina, dok su u nešto manjoj mjeri zastupljene kafeinska, kumarinska, klorogenična i ferulinska kiselina. ^[2] Eterično ulje dobiveno iz cvjetova rujevine sadrži monoterpene limonen i alfa-pinen, a isti su zastupljeni i u esencijalnom ulju koje se dobije od lišća i stabljika, ali u manjem postotku. Treba naglasiti da točan kemijski sastav rujevine ovisi o području na kojem ona raste.

Ljekovitost i upotreba rujevine

Kako bi se znanstveno potvrdila ljekovitost rujevine, a isto tako pronašli i novi načini upotrebe ove biljke, provedene su brojne in vivo i i in vitro studije tijekom kojih su istraživana ljekovita svojstva svih dijelova rujevine.

Potvrđeno je da ova biljka posjeduje antibakterijska, antigljivična, antivirusna, antikancerogena, hepatoprotektivna i protuupalna svojstva. Rezultati nekoliko različitih studija potvrdili su da obična rujevina posjeduje antimikrobna svojstva i djeluje na širok spektar mikroorganizama, a bakterijske vrste koje su bile uključene u istraživanje su Staphylococcus aureus, Bacillus subtilis, Klebsiella pneumoniae, Escherichia coli i Micrococcus lysodeikticus. ^[2]

Rujevina je dobra za hemoroide, odnosno za njihovu prevenciju i ublažavanje tegoba u slučajevima kada su se oni već pojavili. U te svrhe se koristi vodeni ekstrakt iz lista rujevine u kombinaciji s drugim biljnim ekstraktima.

U narodnoj se medicini rujevina upotrebljava kod opadanja kose, znojenja nogu, dizenterije, kolitisa i kao sredstvo za brže zacjeljivanje rana, a smatra se da je dobra i za bubrege, prostatu i jajnike.

Čaj od rujevine

Čaj od rujevine koristi se za ublažavanje tegoba povezanih sa čirom na želucu i dvanaesniku te za liječenje afti i upala u usnoj šupljini. ^[3] Iako se može pripremati i od suhih listova, češće se upotrebljava drvo rujevine. Prije pripreme je potrebno oguliti koru i usitniti drvo kako bi se što lakše skuhalo. Nezaslađeni čaj se pije tri puta dnevno u količini od 1,5 dl. Više o tome kako se priprema, za što je dobar i koliko se dugo može piti pročitajte na čaj od rujevine.

Nuspojave rujevine

Iako obična rujevina nije otrovna i nisu zabilježene nikakve posebne nuspojave, osim kožnih promjena kod osjetljivih osoba, bilo bi dobro posavjetovati se s liječnikom ili farmaceutom prije upotrebe čaja ili bilo kojeg drugog pripravka od ove biljke.

Zaključak

Obična rujevina se zbog svojih brojnih farmakoloških i bioloških aktivnosti u narodnoj medicini već dugi niz godina koristi kao lijek za razne bolesti. Ako uzmemo u obzir rezultate do sada provedenih istraživanja, možemo zaključiti kako je rujevina važan izvor esencijalnih ulja i ekstrakata sa širokim spektrom bioaktivnih svojstava poput antibakterijskog, antifungalnog, antivirusnog, antikancerogenog, hepatoprotektivnog i protuupalnog svojstva, zbog čega ima ogroman potencijal za upotrebu u medicini i kozmetičkoj industriji.

Osim u ljekovite svrhe i u kozmetičkoj industriji, rujevina se upotrebljava za dobivanje žute do narančaste boje koja se izvlači iz korijena i stabljika. Drvo nekih vrsta se koristi za proizvodnu drvenog namještaja i okvira za slike, dok se grane upotrebljavaju za izradu košara. Na istoku Mediterana rujevinu koriste za bojanje tepiha i tkanja.

Izvori:

1. M. Marčetić, D. Božić, M. Milenković, N. Malešević, S. Radulović, N. Kovačević
   Antimicrobial, antioxidant and anti-inflammatory activity of young shoots of the smoke tree, Cotinus coggygria Scop. Phytother. Res., 27 (2013), pp. 1658-1663 (12. svibnja 2020.)
2. S. Matić, S. Stanić, D. Bogojević, M. Vidaković, N. Grdović, J. Arambašić, S. Dinić, A. Uskoković, G. Poznanović, S. Solujić, M. Mladenović, J. Marković, M. Mihailović Extract of the plant Cotinus coggygria Scop. attenuates pyrogallol-induced hepatic oxidative stress in Wistar rats Can. J. Physiol. Pharmacol., 89 (2011), pp. 401-411 (4. svibnja 2020.)
3. Smoke tree facts and health benefits, Healthbenefitstimes.com. (12. svibnja 2020.)